Veličina je važna! 

Petak  20.5.2005, Damir Širola:   
 
Pri kupnji bicikla, odnosne prije odlaska u trgovinu, morali biste znati kakve su vaše potrebe za biciklom, u koje svrhe i na koje ćete ga načine iskoristiti.

Kako u Hrvatskoj gotovo i nema medija koji bi se pozabavili činjenicom da potencijalne bicikliste treba educirati o biciklima koji su zbog sve veće upotrebe razvrstani u grupe i podgrupe, pokušati ćemo im pomoći tako što ćemo ih upoznati sa osnovnim osobinama bicikla prema kojima oni pripadaju nekoj grupi. Dakako, najvažnije u tom grupiranju je način vožnje i sjedenja na biciklu, kao polazišne točke pri odluci u koju se grupu želite svrstati.

MTB

Mountain bike danas je standard za novopečene bicikliste. Koliko je to krivo, kazuje činjenica da je barem polovica biciklista koji su odabrali mtb nakon nekoliko vožnji nezadovoljno dojmom vožnje. Najčešće se nezadovoljstvo očituje kroz zahtjev za širim sjedalom i višim volanom. Pri kupnji bicikla najčešće je pitanje zašto takav bicikl nema blatobrane i osvjetljenje, a to odmah upućuje na činjenicu da kupac uopće ne zna čemu mtb služi.

Dakle, ako želite kupiti mtb, morate se «vidjeti» izvan ceste, na usponima ili bilo gdje u prirodi u kojoj ne želite ovisiti o cestama i sudjelovati u prometu. Ideja i ime mountain bika toliko su opisni da su riječi suvišne.

Svaki mtb traži od vozača veoma slučnu poziciju, odnosno položaj tijela u kojem je osnovna karakteristika položenost tijela. Ako imate mtb, onda znate da je to nužno za vožnje za usponima, pogotovo na neravnim terenima izvan uređenih površina. To je jedini način da se oba kotača opterete ravnomjerno i da bicikl prati teren.

Položenost tijela također je uvijet za maksimalno iskorištenje fizičke snage vozača. Naravno da taj položaj zahtjeva izgrađenost leđnih mišića, pa nenaviklim početnicima stvara neugodu. Odatle potiče i zahtjev za višim volanom, kako bi tijelo bilo uspravnije. Nakon podizanja volana, odmah slijedi novi problem, a to je preusko i pretvrdo sjedalo. Za «mtb poziciju» sjedalo mora biti relativno usko i ne premekano, stoga što ona forsira raspodjelu vozačeve težine na ruke i noge, pa tek onda stražnjicu. Dakako, ako većinu tereta prebacima sa ruku i nogu na sjedalo, onda je ono loše za novu poziciju. I tako smo od mtb-a koji je možda bio odličam za brdske vožnje dobili-uz novi trošak- donekle ono što želimo, ili barem ono što nas manje smeta. Kako se to nebi dešavalo, potrebno je znati što od bicikla želimo.

TREKKING

Utjecaj mtb-a je tako ogroman da većina potencijalnih kupaca danas više ne pamti činjenicu da je prije svega petnaestak godina barem tri četvrtine bicikala imalo kotače veće od onih na mtb-u. Oni su bili i uži, baš kao danas na trekking biciklima.

Upravo ta grupa bicikala ujedinila je najbolje osobine brdskog i «običnog» bicikla, na način da je poziciju vozača sa mtb-a ublažila do granica ugodne vožnje i za nenavikle vozače, a tehničku svestranost mtb-a prihvatila u cijelosti. Tehnička strana ove vrste bicikla je gotovo identična mtb-u, odnosno, osnovna razlika je ta što trekking bicikl funkcionira na velikim i ne toliko širokim kotačima.

Ime trekking preuzeto je iz planinarenja, pa je i tu analogija potpuna: to su bicikli za duge «šetnje» prirodom, na cestama ili izvan njih, ali ne za «planinarenje», dakle neka vrsta puta ipak je nužna. Oni odlično funkcioniraju u gradu, prvenstveno zbog robusnosti (rubnjaci, udarne rupe, tramvajske tračnice i sl.), a zatim i zbog znatno opuštenije pozicije vozača, u kojoj i oni koji samo povremeno uzjašu bicikl neće imati tegoba i bolova u rukama i leđima. K tome bicikli su brži stoga što istim brojem okreta pedala okrećete veće kotače, pa je i pređeni put veći.

Dubina udarnih rupa koje su u Hrvata nacionalno obilježje proporcionalno je manja u mjeri u kojoj je kotač veći, pa su i ceste podnošljivije. Veći i prostraniji okviri dopuštaju montažu raznih dodataka lakše nego na mtb, pa je prenošenje vrećica, raznih dobrodošlih sitnica na trekking biciklima jednostavnije, jer je jednostavnije montirati nosač tereta.

Sve u svemu, to je bicikl kojeg treba većina onih koji danas na mtb-u prometuju gradom, idu na posao ili u škole, ili voze krugove na asfaltiranoj jarunskoj cesti. Ova , da je tako nazovem, najkorisnija ili najuniverzalnija grupa bicikala prezentirana je preko trekking bicikla. Međutim, ta grupa ima mnoge frakcije, tako da je definiranje grupe gotovo nemoguće, a nepotrebno je sigurno. Na primjer, grupa city bicikla djelomično se preklapa sa trekking biciklima, a tu su i putni bicikli te fitness bicikli.

Analitičko raščlanjivanje po kriteriju pozicije vozača mora uvažiti još jednu grupu bicikala koji su na našem tržištu jedva prisutni, ali ipak postoje, odnosno, kad se pojave, veoma brzo se rasprodaju. Riječ je o city biciklima tipa holland, mahom replikama tradicionalnog oblika okvira korištenim dugi niz godina u zapadnoj Europi, posebice u Nizozemskoj. Upravo holland bicikl ima posebnost u poziciji vozača: tijelo je potpuno uspravno, a ruke su spuštene na volan koji je veoma blizu sjedala. Kut prednje vilice je veoma položen, pa je bicikl miran u ravnoj vožnji, ali skretanje zahtjeva široke i često neprikladne lukove. Nije bez razloga baš taj bicikl još i danas najzastupljeniji u ravnicama Nizozemske, jer i najmanji uspon na njemu je pothvat: zbog uspravnog tijela dodatno korištenje snage je otežano, a putna brzina mala.

Kako je ovo ipak članak u kojem bismo željeli početnicima na biciklu pomoći pri odabiru veličine, nećemo analizirati tržište do detalja. Želja nam je bila otkloniti misao kako je samo mtb vrijedan kupnje, i zamki koje takva misao nosi.

Dakle, određivanje veličine, nakon odluke o vrsti bicikla, još je jedan korak o kojem će ovisiti vaše buduće druženje s biciklom. Za one koji će bicikl koristiti povremeno u neobaveznim rekreativnim vožnjama, osnovni kriterij je potpuna ugoda vožnje. Ona je nemjerljiva i za nju nema određenih brojki ni veličina.

Osnovno je da veličinu bicikla ne određujete sjedeći na mjestu, nego pokušate-ako je ikako moguće-probati voziti bicikl. Kružni pokret nogama nebi pri tome smio iziskivati savijanje koljena kutem manjim od devedeset stupnjeva, a manje bitan moment pri kupnji je mogućnost da se sjedeći na biciklu možete nogom osloniti na tlo.

Dužina bicikla, odnosno okvira mora vas prisiliti na lagano istezanje leđa, a da ruke pri tome budu lagano savinute u laktovima. Visina volana u tom momentu nebi smjela biti iznad visine sjedala, jer to znači da ćete prije ili poslije imati preveliko opterećenje na sjedalo, a onda je ugodi kraj...Izuzetak su poneki putni bicikli koji imaju volan koji svojim oblikom omogućuje višestruke položaje tijela u toku vožnje, a na njima se uzima u obzir osnovni položaj volana. Koliko je brojčani prikaz veličine nebitan govori vam i ilustracija na kojoj vidite po dva bicikla koje vozi jedna osoba. Od ta dva bicikla jedan je mtb, a drugi bicikl za grad, za vozikanje i opuštanje.

Za one sa sportskim ambicijama ova pravila ne važe, jer za njih vožnja nije prvenstveno ugoda nego borba protiv štoperice. Sportske geometrije bicikala u ovom članku uopće nismo doticali, pa samo možemo napomenuti da je određivanje veličine sportskih bicikala podložno strogim pravilima koja se moraju primjeniti želi li vozač izvući maksimum iz sebe na biciklu.